Priprema za polazak u I razredDete ulazi, većinom prvi put, u jednu organizovanu, disciplinovanu sredinu, koja ga izlaže lestvici vrednovanja, kao i blagom takmičenju, uz mogućnost neuspeha, kritike i ponekih padova, na koje nije naviklo. Prvi put se suočava sa odgovornošću, obavezama i sa novom organizacijom života. To će posebno teško podneti ona deca koja nisu pohađala vrtiće, pa je polazak u školu ujedno i prvo odvajanje od roditelja.
Piše: Kristina Marić, YUMAMA
Roditelji su zabrinuti kako će njihovo dete funkcionisati u školskoj sredini, kako će se prilagoditi zahtevima škole, hoće li naći prijatelje, biti uspešno i slično.
Stručni saradnici u školi – psiholozi i pedagozi – smatraju da je zabrinutost roditelja u izvesnoj meri opravdana i razumljiva s obzirom na to da prilagođavanje deteta na školu utiče na njegov osećaj zadovoljstva, na kvalitet njegovog života, motivaciju za učenje, kao i na budući stav prema obrazovanju.
Školska nastava ne proširuje samo intelektualni horizont deteta, već znatno opterećuje njegove fizičke i intelektualne funkcije, podstičući emotivni i socijalni razvoj. Za dete je škola i dodatno opterećenje, a to je ujedno i zadatak sa kojim će ono da se bori tokom godina, gotovo neprekidno i sistematično. Upravo zbog te činjenice, vrlo je važno pre polaska u školu na odgovarajući način proceniti sve aspekte zrelosti deteta za školu i istovremeno otkriti eventualne poremećaje ponašanja, jer postoji velika verovatnoća da će se kod deteta koje je već i pre školske dobi imalo problema u savladavanju životnih problema, polaskom u školu one još više produbiti.
Roditelji imaju zadatak da podstaknu u detetu osećaj da je ono jedinstvena i važna osoba, kako sebi, tako i drugima. Dužnost im je da mu pokažu koliko ga cene i prihvataju, uvažavajući njegove sposobnosti, interese i jedinstvenost. Treba koristiti pozitivnu podršku i pohvalu jer se tako razvija osjećaj sigurnosti i samopouzdanja:
Za početak, prošetajte sa detetom do škole, uđite u nju, pokažite mu prostor u kome će boraviti, đake s torbama na leđima, učionice, školsku tablu, klupe i stolice za sedenje. Neka se dete svojim iskustvom pripremi za školicu, stvarajući pozitivnu sliku o njoj. Ispričajte mu sve čega se setite iz svog¨đačkog doba¨.
- Nemojte od deteta očekivati previše (ne mogu sva deca biti odlikaši)
- Izbegavajte kritike i kazne, jer one samo produbljuju osećaj nesigurnosti, neuspeha...
- Budite dosledni u stvaranju radnih navika. U kući je važno da se osigura mesto na kome će dete stalno raditi (učiti, čitati, pisati, crtati…) i samo pospremati svoje stvari.
- Predložite detetu zajednički odlazak u kupovinu školske torbe i školskog pribora…
- U početku, učite zajedno s decom, ali nikako umesto njih. Slobodno mu skrenite pažnju na eventualne greške i uputite ga u samostalno rešavanje.
- Naučite ga da se nosi sa neuspehom, da je ocena relativna i da se može ispraviti. Važno je prema školi razviti pozitivan stav, što znači – ne govoriti pred decom negativno o učiteljici, nastavnicima, nastavnom programu i slično.
- Ostavite mu vremena za igru. Deca većinu svojih životnih spoznaja usvajaju kroz igru, koja im pomaže pri shvatanju odnosa među ljudima, upoznavanju i prihvatanju drugih, kao i samog sebe.
- Budite jednoobrazni i objektivni u odnosu prema detetu.
- Budite osoba od poverenja za svoje dete, pružite mu roditeljsku sigurnost i pokažite spremnost u rešavanju svih poteškoća.
- Na vreme ga obavestite o svim promenama koje će tek nastupiti: da će ostajati sam u kući, da će samo prelaziti ulicu (podsetite ga kako), da će se samo oblačiti za školu, da mora samo da kontroliše izvršenje nekih higijenskih navika i sl.
- Uvežbajte sa detetom put od kuće do škole i nazad..
- Naučite dete da zna svoju adresu stanovanja, da zna gde mu roditelji rade i da zna brojeve telefona roditelja.
- Pažljivo planirajte godišnji odmor – ostavite neke slobodne dane kako biste mogli da otpratite dete u školu i da ga dočekate po povratku iz škole, bar u toku prve nedelje.
Piše: Kristina Marić, YUMAMA
Roditelji su zabrinuti kako će njihovo dete funkcionisati u školskoj sredini, kako će se prilagoditi zahtevima škole, hoće li naći prijatelje, biti uspešno i slično.
Stručni saradnici u školi – psiholozi i pedagozi – smatraju da je zabrinutost roditelja u izvesnoj meri opravdana i razumljiva s obzirom na to da prilagođavanje deteta na školu utiče na njegov osećaj zadovoljstva, na kvalitet njegovog života, motivaciju za učenje, kao i na budući stav prema obrazovanju.
Školska nastava ne proširuje samo intelektualni horizont deteta, već znatno opterećuje njegove fizičke i intelektualne funkcije, podstičući emotivni i socijalni razvoj. Za dete je škola i dodatno opterećenje, a to je ujedno i zadatak sa kojim će ono da se bori tokom godina, gotovo neprekidno i sistematično. Upravo zbog te činjenice, vrlo je važno pre polaska u školu na odgovarajući način proceniti sve aspekte zrelosti deteta za školu i istovremeno otkriti eventualne poremećaje ponašanja, jer postoji velika verovatnoća da će se kod deteta koje je već i pre školske dobi imalo problema u savladavanju životnih problema, polaskom u školu one još više produbiti.
Roditelji imaju zadatak da podstaknu u detetu osećaj da je ono jedinstvena i važna osoba, kako sebi, tako i drugima. Dužnost im je da mu pokažu koliko ga cene i prihvataju, uvažavajući njegove sposobnosti, interese i jedinstvenost. Treba koristiti pozitivnu podršku i pohvalu jer se tako razvija osjećaj sigurnosti i samopouzdanja:
Za početak, prošetajte sa detetom do škole, uđite u nju, pokažite mu prostor u kome će boraviti, đake s torbama na leđima, učionice, školsku tablu, klupe i stolice za sedenje. Neka se dete svojim iskustvom pripremi za školicu, stvarajući pozitivnu sliku o njoj. Ispričajte mu sve čega se setite iz svog¨đačkog doba¨.
- Nemojte od deteta očekivati previše (ne mogu sva deca biti odlikaši)
- Izbegavajte kritike i kazne, jer one samo produbljuju osećaj nesigurnosti, neuspeha...
- Budite dosledni u stvaranju radnih navika. U kući je važno da se osigura mesto na kome će dete stalno raditi (učiti, čitati, pisati, crtati…) i samo pospremati svoje stvari.
- Predložite detetu zajednički odlazak u kupovinu školske torbe i školskog pribora…
- U početku, učite zajedno s decom, ali nikako umesto njih. Slobodno mu skrenite pažnju na eventualne greške i uputite ga u samostalno rešavanje.
- Naučite ga da se nosi sa neuspehom, da je ocena relativna i da se može ispraviti. Važno je prema školi razviti pozitivan stav, što znači – ne govoriti pred decom negativno o učiteljici, nastavnicima, nastavnom programu i slično.
- Ostavite mu vremena za igru. Deca većinu svojih životnih spoznaja usvajaju kroz igru, koja im pomaže pri shvatanju odnosa među ljudima, upoznavanju i prihvatanju drugih, kao i samog sebe.
- Budite jednoobrazni i objektivni u odnosu prema detetu.
- Budite osoba od poverenja za svoje dete, pružite mu roditeljsku sigurnost i pokažite spremnost u rešavanju svih poteškoća.
- Na vreme ga obavestite o svim promenama koje će tek nastupiti: da će ostajati sam u kući, da će samo prelaziti ulicu (podsetite ga kako), da će se samo oblačiti za školu, da mora samo da kontroliše izvršenje nekih higijenskih navika i sl.
- Uvežbajte sa detetom put od kuće do škole i nazad..
- Naučite dete da zna svoju adresu stanovanja, da zna gde mu roditelji rade i da zna brojeve telefona roditelja.
- Pažljivo planirajte godišnji odmor – ostavite neke slobodne dane kako biste mogli da otpratite dete u školu i da ga dočekate po povratku iz škole, bar u toku prve nedelje.
Ako smo roditelji šestogodišnjaka, proleće je doba kada sasvim ozbiljno razmišljamo o polasku deteta u prvi razred. To je krupan događaj u životu svake porodice. On podrazumeva spremnost deteta da prihvati nove obaveze, ali i spremnost roditelja da mu u tome, na pravi način, pomognu i obezbede potrebne uslove za uspešan rad.
Proleće je pravo vreme da se počnu pripreme. Ovog puta, osvrnućemo se na prostor za rad budućeg đaka.
U godini pred polazak u školu, mnogi roditelji, svakako, razmišljaju o periodu koji je pred njima. Novi prostor, nova lica, nove obaveze podrazumevaju, ponekad, promenu za sve članove porodice.
U godini pred polazak u školu mnogi roditelji, svakako, razmišljaju i o tome da li će dete do septembra dovoljno naučiti, treba li da savladaju čitanje i pisanje, da li da sami nešto preduzmu u tom pravcu ...
Godina pred polazak u školu je posebno važna jer je dete sada "veliko", jer se sada "uči", "radi", "piše", jer će uskoro testiranje, upis, a onda ...
Godina pred polazak u školu i jeste posebno važna jer zaista predstavlja prekretnicu u životu deteta.
ovaj tekst je pozajmljen iz časopisa "Tragovi"
Ali da se vratimo odraslima. Pred sam polazak u školu gotovo svi očekuju da dete da bude samostalno (obedovanje, oblačenje, obuvanje, lična higijena; mišljenje, donošenje odluka), da bude odgovorno prema svojim stvarima, da uredno ispunjava svoje obaveze, da ... Kao da se sada, polako, uvodi neki novi red i životna pravila.
Pa, dobro, neka tako bude, ali da ne zaboravimo da samostalnost koju detetu obezbeđuje njegov fizički razvoj nije uvek u skladu sa njegovim mogućnostima da brine o sebi i našim očekivanjima u tom pravcu. Zato mu moramo pomoći da nauči da bude "veliko" tj. samostalno i odgovorno. Jedan od načina je da mu blagovremeno obezbedimo prostor za rad u kojem će neometano moći da se posveti svojim novim obavezama i pomognemo u organizaciji vremena. To često može biti problem jer u savremenim uslovima života ne mogu se baš svi pohvaliti da imaju dovoljno stambenog prostora.
Međutim, uz malo mašte, veštine i puno ljubavi i razumevanja za detetove potrebe, svaki roditelj će moći da pronađe rešenje blisko idealnom koje će omogućiti detetu povoljan prostor za rad i dobru koncentraciju.
Možda ćete u nekom od predloga koji slede prepoznati vaše rešenje.
Odredite (definišite) radni prostor
Pretvorite dečju sobu u mesto za rad postavljanjem simbolične pregrade koja može efikasno zameniti onu pravu. Na primer:
Postavite zavesu oko kreveta i zahtevajte od deteta da je zatvori pre početka rada. Ovo jeste simboličan akt, ali će omogućiti detetu da promeni direkciju i da od atmosfere za igru i odmor "stvori" radnu atmosferu.
Postavite paravan koji će zakloniti krevet. Unutrašnja strana paravana može biti ukrašena mesecom, zvezdama, na njoj se može postaviti "džep" za knjige za laku noć i sl. Na spoljašnjoj strani se može naći raspored časova, najnoviji crtež, mali zidni sat, odnosno ono što će asocirati na radne obaveze.
Ukoliko ste u mogućnosti odaberite pokretan nameštaj (krevet na sklapanje).
Pregradite prostor koristeći nameštaj - otvorena polica je daje jednake mogućnosti uređenja sa obe strane, a ne smanjuje količinu svetlosti i protok vazduha u prostoriji.
Koristite sobne biljke kao pregradni zid.
Zajedno sa detetom napravite "obaveštenje" koje će govoriti da sobu trenutno koristi dete za rad, odmor ili igru. Po završetku aktivnosti ne zaboravite da ga promenite!
Predvidite (osmislite) sistem za zatvaranje detetovog radnog prostora
Dete, kao i odrasli, ima potrebu da njegov prostor i njegove stvarčice budu na neki način zaštićeni i van dometa drugih dok je ono odsutno.
Takođe, ponekad ima potrebu da svoj posao prekine i nastavi ga malo kasnije, a da se u međuvremenu pred njega ne postavi zahtev da sve pospremi. Zato, pokušajte da zatvorite njegov prostor kako bi svi bili zadovoljni. "Ormar-kancelarija" je dobro rešenje - kada su vrata zatvorena, to je običan ormar, a kada su otvorena podseća na pravu kancelariju.
Ukoliko niste u mogućnosti da detetu obezbedite prostor za rad, igru, druženje i odmor u jednoj sobi, kreirajete te prostore na više mesta u kući vodeći računa o tome da dete, ukoliko ne može da ima lični i "fiksiran" prostor, mora da ima lično uređen prostor. Jedan sanduk sa točkićima dozvoliće detetu da ga lako postavi gde mu odgovara i da uvek pronađe svoje sitnice onako kako ih je ostavilo.
Mesto za razmišljanje
Mesto za intelektualni rad, za izradu domaćih zadataka mora biti mirno i zaštićeno od prolaza ostalih ukućana dok je rad u toku. Znači, spavaća ili radna soba roditelja, dnevni boravak pa čak i kuhinja mogu se koristiti u tu svrhu, pod uslovom da je radni prostor jasno definisan.
Ništa ne može da omete dete kao nenajavljen ulazak drugih osoba. U detetu se tada budi želja da uživa u porodičnim aktivnostima. Ako dete radi u prostorijama predviđenim za zajednički boravak porodice, potrebno je, neizostavno, odrediti pravila funkcionisanja kako bi ono moglo da radi na miru. To nije uvek jednostavno, ali uz blagovremenu pripremu i razumevanje ukućana, sasvim je izvodljivo.
Ako svoju spavaću sobu ustupite detetu za rad, imajte na umu da ona gubi svoju prvobitnu namenu dok je rad u toku. Detetu treba obezbediti punu autonomiju dok je koristi, bez rizika da ga neko ometa. Znači, tih sat-dva zaboravite pospremanje, prethodno uzmite iz ormara sve što vam treba, a na vrata stavite "obaveštenje" da bi svaki član porodice video da je to trenutno "mislionica".
Prostor za igru
Sada je već lakše. Kutak za igru i druženje sa drugom decom i odraslima može se postaviti u bilo kojoj zajedničkoj prostoriji, na primer u dnevnoj sobi. To ne znači čitavu je pretvoriti u igraonicu, već omogućiti detetu kao ravnopravnom članu porodice da tu provodi slobodno vreme, da može da se igra, da dovodi svoje prijatelje, da gleda televiziju u prostoru koji je unapred namenjen svima.
Poštovana deco i roditelji, napravite svoje "rezervacije" za prostor ili za tv-program sa nazivom emisije i vremenom njenog emitovanja. Tako ćete unapred osigurati svoje mesto ili privući i ostale ukućane da vam se pridruže.
Preuzeto sa:
http://www.pedagog.rs/kontakt.php
Pedagoško društvo Srbije © 1924.-2008. na Internetu od 2002. sajt osnovala Sonja Žarković
administracija
Objavljivanje informacija sa sajta u nekomercijalne svrhe moguće je samo uz navođenje web adrese sajta.
Za sve druge vidove distribucije potrebno je imati izričitu dozvolu administratora i/ili autora sadržaja.
Sajt je optimizovan za IE 6.0. i rezoluciju 800X600, design by: e@leksa
Proleće je pravo vreme da se počnu pripreme. Ovog puta, osvrnućemo se na prostor za rad budućeg đaka.
U godini pred polazak u školu, mnogi roditelji, svakako, razmišljaju o periodu koji je pred njima. Novi prostor, nova lica, nove obaveze podrazumevaju, ponekad, promenu za sve članove porodice.
U godini pred polazak u školu mnogi roditelji, svakako, razmišljaju i o tome da li će dete do septembra dovoljno naučiti, treba li da savladaju čitanje i pisanje, da li da sami nešto preduzmu u tom pravcu ...
Godina pred polazak u školu je posebno važna jer je dete sada "veliko", jer se sada "uči", "radi", "piše", jer će uskoro testiranje, upis, a onda ...
Godina pred polazak u školu i jeste posebno važna jer zaista predstavlja prekretnicu u životu deteta.
ovaj tekst je pozajmljen iz časopisa "Tragovi"
Ali da se vratimo odraslima. Pred sam polazak u školu gotovo svi očekuju da dete da bude samostalno (obedovanje, oblačenje, obuvanje, lična higijena; mišljenje, donošenje odluka), da bude odgovorno prema svojim stvarima, da uredno ispunjava svoje obaveze, da ... Kao da se sada, polako, uvodi neki novi red i životna pravila.
Pa, dobro, neka tako bude, ali da ne zaboravimo da samostalnost koju detetu obezbeđuje njegov fizički razvoj nije uvek u skladu sa njegovim mogućnostima da brine o sebi i našim očekivanjima u tom pravcu. Zato mu moramo pomoći da nauči da bude "veliko" tj. samostalno i odgovorno. Jedan od načina je da mu blagovremeno obezbedimo prostor za rad u kojem će neometano moći da se posveti svojim novim obavezama i pomognemo u organizaciji vremena. To često može biti problem jer u savremenim uslovima života ne mogu se baš svi pohvaliti da imaju dovoljno stambenog prostora.
Međutim, uz malo mašte, veštine i puno ljubavi i razumevanja za detetove potrebe, svaki roditelj će moći da pronađe rešenje blisko idealnom koje će omogućiti detetu povoljan prostor za rad i dobru koncentraciju.
Možda ćete u nekom od predloga koji slede prepoznati vaše rešenje.
Odredite (definišite) radni prostor
Pretvorite dečju sobu u mesto za rad postavljanjem simbolične pregrade koja može efikasno zameniti onu pravu. Na primer:
Postavite zavesu oko kreveta i zahtevajte od deteta da je zatvori pre početka rada. Ovo jeste simboličan akt, ali će omogućiti detetu da promeni direkciju i da od atmosfere za igru i odmor "stvori" radnu atmosferu.
Postavite paravan koji će zakloniti krevet. Unutrašnja strana paravana može biti ukrašena mesecom, zvezdama, na njoj se može postaviti "džep" za knjige za laku noć i sl. Na spoljašnjoj strani se može naći raspored časova, najnoviji crtež, mali zidni sat, odnosno ono što će asocirati na radne obaveze.
Ukoliko ste u mogućnosti odaberite pokretan nameštaj (krevet na sklapanje).
Pregradite prostor koristeći nameštaj - otvorena polica je daje jednake mogućnosti uređenja sa obe strane, a ne smanjuje količinu svetlosti i protok vazduha u prostoriji.
Koristite sobne biljke kao pregradni zid.
Zajedno sa detetom napravite "obaveštenje" koje će govoriti da sobu trenutno koristi dete za rad, odmor ili igru. Po završetku aktivnosti ne zaboravite da ga promenite!
Predvidite (osmislite) sistem za zatvaranje detetovog radnog prostora
Dete, kao i odrasli, ima potrebu da njegov prostor i njegove stvarčice budu na neki način zaštićeni i van dometa drugih dok je ono odsutno.
Takođe, ponekad ima potrebu da svoj posao prekine i nastavi ga malo kasnije, a da se u međuvremenu pred njega ne postavi zahtev da sve pospremi. Zato, pokušajte da zatvorite njegov prostor kako bi svi bili zadovoljni. "Ormar-kancelarija" je dobro rešenje - kada su vrata zatvorena, to je običan ormar, a kada su otvorena podseća na pravu kancelariju.
Ukoliko niste u mogućnosti da detetu obezbedite prostor za rad, igru, druženje i odmor u jednoj sobi, kreirajete te prostore na više mesta u kući vodeći računa o tome da dete, ukoliko ne može da ima lični i "fiksiran" prostor, mora da ima lično uređen prostor. Jedan sanduk sa točkićima dozvoliće detetu da ga lako postavi gde mu odgovara i da uvek pronađe svoje sitnice onako kako ih je ostavilo.
Mesto za razmišljanje
Mesto za intelektualni rad, za izradu domaćih zadataka mora biti mirno i zaštićeno od prolaza ostalih ukućana dok je rad u toku. Znači, spavaća ili radna soba roditelja, dnevni boravak pa čak i kuhinja mogu se koristiti u tu svrhu, pod uslovom da je radni prostor jasno definisan.
Ništa ne može da omete dete kao nenajavljen ulazak drugih osoba. U detetu se tada budi želja da uživa u porodičnim aktivnostima. Ako dete radi u prostorijama predviđenim za zajednički boravak porodice, potrebno je, neizostavno, odrediti pravila funkcionisanja kako bi ono moglo da radi na miru. To nije uvek jednostavno, ali uz blagovremenu pripremu i razumevanje ukućana, sasvim je izvodljivo.
Ako svoju spavaću sobu ustupite detetu za rad, imajte na umu da ona gubi svoju prvobitnu namenu dok je rad u toku. Detetu treba obezbediti punu autonomiju dok je koristi, bez rizika da ga neko ometa. Znači, tih sat-dva zaboravite pospremanje, prethodno uzmite iz ormara sve što vam treba, a na vrata stavite "obaveštenje" da bi svaki član porodice video da je to trenutno "mislionica".
Prostor za igru
Sada je već lakše. Kutak za igru i druženje sa drugom decom i odraslima može se postaviti u bilo kojoj zajedničkoj prostoriji, na primer u dnevnoj sobi. To ne znači čitavu je pretvoriti u igraonicu, već omogućiti detetu kao ravnopravnom članu porodice da tu provodi slobodno vreme, da može da se igra, da dovodi svoje prijatelje, da gleda televiziju u prostoru koji je unapred namenjen svima.
Poštovana deco i roditelji, napravite svoje "rezervacije" za prostor ili za tv-program sa nazivom emisije i vremenom njenog emitovanja. Tako ćete unapred osigurati svoje mesto ili privući i ostale ukućane da vam se pridruže.
Preuzeto sa:
http://www.pedagog.rs/kontakt.php
Pedagoško društvo Srbije © 1924.-2008. na Internetu od 2002. sajt osnovala Sonja Žarković
administracija
Objavljivanje informacija sa sajta u nekomercijalne svrhe moguće je samo uz navođenje web adrese sajta.
Za sve druge vidove distribucije potrebno je imati izričitu dozvolu administratora i/ili autora sadržaja.
Sajt je optimizovan za IE 6.0. i rezoluciju 800X600, design by: e@leksa