CliŠta je to projektna nastava?
Da bismo odgovorili na ovo pitanje, trebalo bi da znamo šta je zaista projektna nastava. To je metoda podučavanja u kojoj učenici stiču znanja i veštine radeći duži vremenski period kako bi istražili i odgovorili na autentično, zanimljivo i složeno pitanje, problem ili izazov. (What is PBL?) Ovde već vidimo da pomenuta školska predstava, ma kako izazovna bila, ne može da „podmiri“ zahteve projektne nastave. U priredbi đaci treba da nauče tekst, na primer, koji će izrecitovati ili da otpevaju pesmu koju će navežbati. I to, naprosto, nije dovoljno.
No, da bih objasnio razliku između projekta i projektne nastave onako kako bi se to odvijalo u učionici, iskoristiću jedan jednostavan objekat – drvo. Mi ovaj objekat možemo da iskoristimo na više načina, ali ja ću pomenuti dva. Ekološki značajan datum je 21. mart jer je tada Svetski dan šuma. U školi možemo da napravimo dan posvećen drvetu. U nastavi biologije jasno je šta ćemo raditi, a geografi bi mogli da na neme karte lepe različite vrste koje žive u različitim delovima sveta. Matematičari bi mogli da nauče decu nešto o konstrukciji mnogouglova dok crtaju drvo, a fizičari da sa njima mere grane. Na tehničkom obrazovanju obrađivalo bi se drvo kao gradivni materijal, a na likovnom bi nastajali sjajni crteži i fotografije. Ambiciozni hemičar bi mogao da radi sa decom na izradi molekula celuloze. I sve su ovo smislene aktivnosti, koje inače nazivamo tematskom nastavom i ta nastava je zgodna da bi se đacima pokazalo da objekat interesovanja na jednom školskom predmetu može biti zanimljiv i za sve ostale.
Ako pogledamo suštinu, odnosno šta bi đaci u tom slučaju radili, dobili bismo raštrkane zadatke na svakom predmetu koji u osnovi nemaju veze jedan sa drugim. U ovom slučaju đaci bi radili na zadacima koji su u sklopu gradiva – na zanimljiviji način svakako – ali i dalje bi to bili samo zadaci iz lekcija.
Umesto svega ovoga, mi možemo da damo đacima jedan (naizgled) jednostavan zadatak: da posade drvo u školskom dvorištu. U redu, reći ćete vi, ali to nije izazovan zadatak. Đaci treba samo da nađu lopatu i da kopaju.
Istina je da đaci moraju mnogo da istražuju. Najpre, koja vrsta uspeva na staništu oko škole, koliko brzo i do koje visine raste, koliko joj je bogata krošnja i kakve plodove donosi (biologija). Ništa manje nije važno ni koliko trpi zagađenje ako je škola smeštena negde u sred grada, a količina padavina i ostali ekološki faktori su i te kako važni (geografija). Mesto gde će posaditi drvo je od suštinske važnosti. Moćno razvijeno korenje drvenastih biljaka može da podrije temelje i ruinira betonske strukture, pa treba voditi računa o udaljenosti, odnosno meriti (matematika i fizika), a nije ni beznačajno koliki će hlad stvarati i kako će to uticati na rad u obližnjim učionicama i školskom dvorištu (tehničko obrazovanje). Napokon, važno je i kako će doprineti izgledu celog ambijenta (likovna kultura). Ako ćemo baš da budemo podrobni u svom radu i da ne ostavimo mesto greškama, nije zgoreg ni proveriti hemijsku strukturu zemljišta (hemija), kao i njegova fizička svojstva. Sadnja drveta nije trivijalna stvar, a najvažnije je naučiti đake da se to mora raditi planski. Na kraju krajeva, tema je i vrlo aktuelna.
Ovoga puta svi predmeti doprinose istom cilju; rešavanju izazova sadnje drveta. I zato ovo jeste prava projektna nastava. Ona pokazuje da su za rešavanje životnih problema neophodni znanja, veštine i stavovi koje su đaci stekli na časovima. To onaj prvi primer, ma kako maštovit i kreativan bio, ipak ne pokazuje.
I još jedna stvar. U ovakav tip nastave uopšte ne moraju biti uključeni svi ovi predmeti. Dovoljno je da bude i jedan jedini jer međupredmetna korelacija nije uslov za uspešnu projektnu nastavu. No, o tome nekom drugom prilikom.
Dejan Bošković
- subota, 15. jun 2019.
- Reč nastavnika
Da bismo odgovorili na ovo pitanje, trebalo bi da znamo šta je zaista projektna nastava. To je metoda podučavanja u kojoj učenici stiču znanja i veštine radeći duži vremenski period kako bi istražili i odgovorili na autentično, zanimljivo i složeno pitanje, problem ili izazov. (What is PBL?) Ovde već vidimo da pomenuta školska predstava, ma kako izazovna bila, ne može da „podmiri“ zahteve projektne nastave. U priredbi đaci treba da nauče tekst, na primer, koji će izrecitovati ili da otpevaju pesmu koju će navežbati. I to, naprosto, nije dovoljno.
No, da bih objasnio razliku između projekta i projektne nastave onako kako bi se to odvijalo u učionici, iskoristiću jedan jednostavan objekat – drvo. Mi ovaj objekat možemo da iskoristimo na više načina, ali ja ću pomenuti dva. Ekološki značajan datum je 21. mart jer je tada Svetski dan šuma. U školi možemo da napravimo dan posvećen drvetu. U nastavi biologije jasno je šta ćemo raditi, a geografi bi mogli da na neme karte lepe različite vrste koje žive u različitim delovima sveta. Matematičari bi mogli da nauče decu nešto o konstrukciji mnogouglova dok crtaju drvo, a fizičari da sa njima mere grane. Na tehničkom obrazovanju obrađivalo bi se drvo kao gradivni materijal, a na likovnom bi nastajali sjajni crteži i fotografije. Ambiciozni hemičar bi mogao da radi sa decom na izradi molekula celuloze. I sve su ovo smislene aktivnosti, koje inače nazivamo tematskom nastavom i ta nastava je zgodna da bi se đacima pokazalo da objekat interesovanja na jednom školskom predmetu može biti zanimljiv i za sve ostale.
Ako pogledamo suštinu, odnosno šta bi đaci u tom slučaju radili, dobili bismo raštrkane zadatke na svakom predmetu koji u osnovi nemaju veze jedan sa drugim. U ovom slučaju đaci bi radili na zadacima koji su u sklopu gradiva – na zanimljiviji način svakako – ali i dalje bi to bili samo zadaci iz lekcija.
Umesto svega ovoga, mi možemo da damo đacima jedan (naizgled) jednostavan zadatak: da posade drvo u školskom dvorištu. U redu, reći ćete vi, ali to nije izazovan zadatak. Đaci treba samo da nađu lopatu i da kopaju.
Istina je da đaci moraju mnogo da istražuju. Najpre, koja vrsta uspeva na staništu oko škole, koliko brzo i do koje visine raste, koliko joj je bogata krošnja i kakve plodove donosi (biologija). Ništa manje nije važno ni koliko trpi zagađenje ako je škola smeštena negde u sred grada, a količina padavina i ostali ekološki faktori su i te kako važni (geografija). Mesto gde će posaditi drvo je od suštinske važnosti. Moćno razvijeno korenje drvenastih biljaka može da podrije temelje i ruinira betonske strukture, pa treba voditi računa o udaljenosti, odnosno meriti (matematika i fizika), a nije ni beznačajno koliki će hlad stvarati i kako će to uticati na rad u obližnjim učionicama i školskom dvorištu (tehničko obrazovanje). Napokon, važno je i kako će doprineti izgledu celog ambijenta (likovna kultura). Ako ćemo baš da budemo podrobni u svom radu i da ne ostavimo mesto greškama, nije zgoreg ni proveriti hemijsku strukturu zemljišta (hemija), kao i njegova fizička svojstva. Sadnja drveta nije trivijalna stvar, a najvažnije je naučiti đake da se to mora raditi planski. Na kraju krajeva, tema je i vrlo aktuelna.
Ovoga puta svi predmeti doprinose istom cilju; rešavanju izazova sadnje drveta. I zato ovo jeste prava projektna nastava. Ona pokazuje da su za rešavanje životnih problema neophodni znanja, veštine i stavovi koje su đaci stekli na časovima. To onaj prvi primer, ma kako maštovit i kreativan bio, ipak ne pokazuje.
I još jedna stvar. U ovakav tip nastave uopšte ne moraju biti uključeni svi ovi predmeti. Dovoljno je da bude i jedan jedini jer međupredmetna korelacija nije uslov za uspešnu projektnu nastavu. No, o tome nekom drugom prilikom.
Dejan Bošković
Valdorf pedagogija
Među raznim modelima holističkog obrazovanja po kojima rade škole i predškolske ustanove širom sveta, u proteklih nekoliko decenija posebno se ističu one koje rade na principima Valdorf pedagogije. Humani pristup celovitom biću deteta, zasnivanje plana i programa na razvojnim potrebama dece određenog uzrasta, razvijanje duševnih snaga deteta kroz umetnički pristup sadržajima i razvijanje osećaja zajedništva čine da ovaj obrazovni model postaje sve privlačniji roditeljima i nastavnicima i na našim prostorima.
Deca od dve i po do tri godine par puta nedeljno pohađaju igraonice, a od treće godine polaze u obdanište. U obdaništu ostaju do polaska u školu (šest godina) i tu nema nikakvog akademskog rada. U tom periodu deci je važno omogućiti da razvijaju koordinaciju, ritam, ravnotežu, motoričke veštine, osećaj za red, dobre navike. To se radi kroz program koji omogućava dosta fizičke aktivnosti, igara u kojima se radi na pokretu, umetničkog doživljaja kroz rad sa bojom, muzikom, poezijom. Svaki dan ima određeni ritam na koji se deca brzo naviknu. Ritam je važan element valdorfskog obrazovanja. U Valdorf školama se slave sezonski i tradicionalni praznici, a deca raznim aktivnostima prate prirodni ciklus promene godišnjih doba.
Osnovna škola počinje od šeste godine i učitelj sa kojim dete krene u prvi razred vodi taj razred osam godina. Nastava u Valdorf školama se odvija u blokovima. Jedan predmet se intenzivno proučava tokom 3-4 nedelje u jutarnjim časovima. Jutarnji čas traje oko dva sata i učitelj u toku tog perioda koristi različite metode da deci pruži priliku da gradivo koje se pred njih iznosi dožive kroz pokret, boju, muziku, u grupnom i individualnom radu itd. Posle pauze, posle jutarnjeg časa, smenjuju se kraći periodi u kojima se održavaju časovi ručnog rada, stranih jezika, gimnastike, euritmije, muzike, drame.
U Valdorf školama se ne koriste udžbenici. Učitelji deci iznose gradivo kroz govor, kroz priču, a učenici zatim u svoje sveske unose sadržaje nastavnih jedinica. To se radi uz puno boja i ilustracija.
Učenje čitanja i pisanja počinje u prvom razredu. Da bi dete sledilo potez prave i krive linije (od kojih su sastavljena sva slova) u dvodimenzionalnoj ravni, na papiru ispred sebe, ono mora da ima doživljaj ovih poteza u trodimenzionalnoj ravni kroz svoj fizički pokret. Stoga se u nižim razredima osnovne škole velika pažnja poklanja radu na pokretu, a zatim radu na crtanju formi. Pre nego što dete počne da radi sa slovima, ono je već imalo iskustvo crtanja formi, koje se sastoje od pravih ili krivih linija, krugova, spirala, geometrijskih oblika itd. Rad sa formom se deci predstavlja na imaginativan način kroz priče koje bude dečju maštu. (Princ koji, da bi izlečio bolesnog oca, ide u potragu za izvorom života i prolazi kroz razne avanture: ide preko uzanog mosta (prava linija), oko dubokog jezera (krug), preko planina (cik-cak linija), u centar šume i nazad (spirala) itd.
Slova se deci takođe predstavljaju kroz priču, gde se oblik slova dobija iz slika pojmova čiji naziv počinje tim slovom. Tako se slovo L, na primer, izvodi iz crteža lampe.
Valdorf pedagogija se zasniva na holističkom pristupu. Ne obraćajući se samo intelektu deteta, ona neguje emotivni život deteta, razvija radne i stvaralačke navike i osnažuje volju i razvoj interesovanja.
Odgajanje je u Valdorf pedagogiji shvaćeno kao zajednički rad učitelja i roditelja. Valdorf pedagogija je nezamisliva ako roditelji ne znaju i ne dožive na koji način njihova djeca uče i rade i ako i kod kuće ne potpomognu taj rad odgovarajućim ugođajem. Njen začetnik Rudolf Štajner kaže da je u klici biljke začetak budućeg života. "Dečji vrtić i roditeljski dom su vrt, deca u njemu cveće, a mi roditelji i odgajatelji, vrtlari koji njeguju i čuvaju biljke. Za to su potrebni strpljenje, blagost, ljubav. Čovek je jedino onde slobodan gde radi iz ljubavi, što je osnovni smisao Valdorf pedagogije."
Rudolf Štajner je napravio veoma preciznu analizu razvoja ljudskog bića u periodima od po 7 godina, a u smislu razvoja elemenata trojstva u ljudskoj prirodi – volje, osećanja i razuma. Po njemu se u svakom periodu razvijaju sve ove karakteristike našeg bića, ali je u svakom periodu središte u jednoj od njih.
0 – 7 Period najintenzivnijeg rasta i razvoja fizičkog tela. Dete do treće-četvrte godine nauči da funkcioniše u svetu: da hoda, govori i misli. To se događa kroz kombinaciju urođenog instinkta, prirodne logike, a najviše kao rezultat imitacije. U ovom periodu dete svet dožvljava kroz volju (akciju) i čula – sve dodiruje, stavlja u usta, isprobava, a uči kroz imitaciju. Potrebno je da odrasli dete uče onim primerom ponašanja kakvo žele da dete usvoji.
7 – 14 Deo energije koja je bila koncentrisana na razvoj fizičkog tela se sada oslobađa za razvoj osećanja. Pošto se svet u prvom periodu doživljavao kroz fizički kontakt, sada počinje da se doživljava iznutra, kroz to kako se osećamo prema svetu. U ovom periodu deca posebno uživaju u slušanju/čitanju bajki i priča u kojima se uživljavaju u uloge junaka i sa njima pate, pobeđuju i prolaze kroz razna druga osećanja. Takođe u ovom periodu imaju potrebu da se izražavaju kroz boju, muziku, pokret – sve vrste umetničkog izražavanja, i nastavnici bi trebalo deci da iznose gradivo koristeći ove medije. U ovom periodu se kod dece razvija potreba da slede autoritet i ukoliko se detetu ne pruži prilika da ovu potrebu zadovolji na zdrav način, tako što će „slušati” i učiti od odraslih koji poseduju autoritet i integritet, ono će tu potrebu zadovoljavati na druge, ne uvek najbolje načine: sleđenjem negativnih trendova, idola iz javnog života i okruženja itd.
14 – 21 U ovom periodu je fokus na razvoju razuma. Mladi u ovom uzrastu umeju da postanu kritični u vezi sa svojom okolinom, roditeljima, nastavnicima, društvenim sistemom u kome žive. Ovo je period kada mladi uspostavljaju odnos sa svetom kroz razmišljanje o njemu. Mlad čovek u ovom periodu analizira, apstraktno razmišlja, kritikuje, ima ideje kako da popravi svet. Nastavnik/roditelj u ovom periodu treba da preuzme ulogu mentora koji ima razumevanje za mladog čoveka i daje mu izazove za koje mu pruža podršku, ali mu ostavlja slobodu da prolazi kroz sopstveno iskustvo.
21 – 28 Novi krug – ponovo je fokus na razvoju volje. U ovom periodu se studira, putuje, stiču iskustva u vezama sa partnerom, započinju prvi poslovi.
28 – 35 Osećanja – u ovom periodu se često „spušta sidro”, stupa se u brak, ovo je vreme integrisanja iskustva iz prethodne faze
35 – 42 Razum – period kada se prema životu odnosimo kroz razmišljanje. Postavljaju se mnoga pitanja o smislu onoga čime se bavimo: „Da li sam na pravom mestu? Sa pravom osobom? Dokle smo stigli sa onim što smo želeli od života?”
42 – 49 Novi krug – volja. Posle perioda preispitivanja ponovo se ulazi u aktivniji odnos sa životom. Često se započinju novi projekti, seli se itd.
49 – 56 Osećanja – često period povlačenja u sebe.
56 – 63 Razum – preispitivanje života.
Među raznim modelima holističkog obrazovanja po kojima rade škole i predškolske ustanove širom sveta, u proteklih nekoliko decenija posebno se ističu one koje rade na principima Valdorf pedagogije. Humani pristup celovitom biću deteta, zasnivanje plana i programa na razvojnim potrebama dece određenog uzrasta, razvijanje duševnih snaga deteta kroz umetnički pristup sadržajima i razvijanje osećaja zajedništva čine da ovaj obrazovni model postaje sve privlačniji roditeljima i nastavnicima i na našim prostorima.
Deca od dve i po do tri godine par puta nedeljno pohađaju igraonice, a od treće godine polaze u obdanište. U obdaništu ostaju do polaska u školu (šest godina) i tu nema nikakvog akademskog rada. U tom periodu deci je važno omogućiti da razvijaju koordinaciju, ritam, ravnotežu, motoričke veštine, osećaj za red, dobre navike. To se radi kroz program koji omogućava dosta fizičke aktivnosti, igara u kojima se radi na pokretu, umetničkog doživljaja kroz rad sa bojom, muzikom, poezijom. Svaki dan ima određeni ritam na koji se deca brzo naviknu. Ritam je važan element valdorfskog obrazovanja. U Valdorf školama se slave sezonski i tradicionalni praznici, a deca raznim aktivnostima prate prirodni ciklus promene godišnjih doba.
Osnovna škola počinje od šeste godine i učitelj sa kojim dete krene u prvi razred vodi taj razred osam godina. Nastava u Valdorf školama se odvija u blokovima. Jedan predmet se intenzivno proučava tokom 3-4 nedelje u jutarnjim časovima. Jutarnji čas traje oko dva sata i učitelj u toku tog perioda koristi različite metode da deci pruži priliku da gradivo koje se pred njih iznosi dožive kroz pokret, boju, muziku, u grupnom i individualnom radu itd. Posle pauze, posle jutarnjeg časa, smenjuju se kraći periodi u kojima se održavaju časovi ručnog rada, stranih jezika, gimnastike, euritmije, muzike, drame.
U Valdorf školama se ne koriste udžbenici. Učitelji deci iznose gradivo kroz govor, kroz priču, a učenici zatim u svoje sveske unose sadržaje nastavnih jedinica. To se radi uz puno boja i ilustracija.
Učenje čitanja i pisanja počinje u prvom razredu. Da bi dete sledilo potez prave i krive linije (od kojih su sastavljena sva slova) u dvodimenzionalnoj ravni, na papiru ispred sebe, ono mora da ima doživljaj ovih poteza u trodimenzionalnoj ravni kroz svoj fizički pokret. Stoga se u nižim razredima osnovne škole velika pažnja poklanja radu na pokretu, a zatim radu na crtanju formi. Pre nego što dete počne da radi sa slovima, ono je već imalo iskustvo crtanja formi, koje se sastoje od pravih ili krivih linija, krugova, spirala, geometrijskih oblika itd. Rad sa formom se deci predstavlja na imaginativan način kroz priče koje bude dečju maštu. (Princ koji, da bi izlečio bolesnog oca, ide u potragu za izvorom života i prolazi kroz razne avanture: ide preko uzanog mosta (prava linija), oko dubokog jezera (krug), preko planina (cik-cak linija), u centar šume i nazad (spirala) itd.
Slova se deci takođe predstavljaju kroz priču, gde se oblik slova dobija iz slika pojmova čiji naziv počinje tim slovom. Tako se slovo L, na primer, izvodi iz crteža lampe.
Valdorf pedagogija se zasniva na holističkom pristupu. Ne obraćajući se samo intelektu deteta, ona neguje emotivni život deteta, razvija radne i stvaralačke navike i osnažuje volju i razvoj interesovanja.
Odgajanje je u Valdorf pedagogiji shvaćeno kao zajednički rad učitelja i roditelja. Valdorf pedagogija je nezamisliva ako roditelji ne znaju i ne dožive na koji način njihova djeca uče i rade i ako i kod kuće ne potpomognu taj rad odgovarajućim ugođajem. Njen začetnik Rudolf Štajner kaže da je u klici biljke začetak budućeg života. "Dečji vrtić i roditeljski dom su vrt, deca u njemu cveće, a mi roditelji i odgajatelji, vrtlari koji njeguju i čuvaju biljke. Za to su potrebni strpljenje, blagost, ljubav. Čovek je jedino onde slobodan gde radi iz ljubavi, što je osnovni smisao Valdorf pedagogije."
Rudolf Štajner je napravio veoma preciznu analizu razvoja ljudskog bića u periodima od po 7 godina, a u smislu razvoja elemenata trojstva u ljudskoj prirodi – volje, osećanja i razuma. Po njemu se u svakom periodu razvijaju sve ove karakteristike našeg bića, ali je u svakom periodu središte u jednoj od njih.
0 – 7 Period najintenzivnijeg rasta i razvoja fizičkog tela. Dete do treće-četvrte godine nauči da funkcioniše u svetu: da hoda, govori i misli. To se događa kroz kombinaciju urođenog instinkta, prirodne logike, a najviše kao rezultat imitacije. U ovom periodu dete svet dožvljava kroz volju (akciju) i čula – sve dodiruje, stavlja u usta, isprobava, a uči kroz imitaciju. Potrebno je da odrasli dete uče onim primerom ponašanja kakvo žele da dete usvoji.
7 – 14 Deo energije koja je bila koncentrisana na razvoj fizičkog tela se sada oslobađa za razvoj osećanja. Pošto se svet u prvom periodu doživljavao kroz fizički kontakt, sada počinje da se doživljava iznutra, kroz to kako se osećamo prema svetu. U ovom periodu deca posebno uživaju u slušanju/čitanju bajki i priča u kojima se uživljavaju u uloge junaka i sa njima pate, pobeđuju i prolaze kroz razna druga osećanja. Takođe u ovom periodu imaju potrebu da se izražavaju kroz boju, muziku, pokret – sve vrste umetničkog izražavanja, i nastavnici bi trebalo deci da iznose gradivo koristeći ove medije. U ovom periodu se kod dece razvija potreba da slede autoritet i ukoliko se detetu ne pruži prilika da ovu potrebu zadovolji na zdrav način, tako što će „slušati” i učiti od odraslih koji poseduju autoritet i integritet, ono će tu potrebu zadovoljavati na druge, ne uvek najbolje načine: sleđenjem negativnih trendova, idola iz javnog života i okruženja itd.
14 – 21 U ovom periodu je fokus na razvoju razuma. Mladi u ovom uzrastu umeju da postanu kritični u vezi sa svojom okolinom, roditeljima, nastavnicima, društvenim sistemom u kome žive. Ovo je period kada mladi uspostavljaju odnos sa svetom kroz razmišljanje o njemu. Mlad čovek u ovom periodu analizira, apstraktno razmišlja, kritikuje, ima ideje kako da popravi svet. Nastavnik/roditelj u ovom periodu treba da preuzme ulogu mentora koji ima razumevanje za mladog čoveka i daje mu izazove za koje mu pruža podršku, ali mu ostavlja slobodu da prolazi kroz sopstveno iskustvo.
21 – 28 Novi krug – ponovo je fokus na razvoju volje. U ovom periodu se studira, putuje, stiču iskustva u vezama sa partnerom, započinju prvi poslovi.
28 – 35 Osećanja – u ovom periodu se često „spušta sidro”, stupa se u brak, ovo je vreme integrisanja iskustva iz prethodne faze
35 – 42 Razum – period kada se prema životu odnosimo kroz razmišljanje. Postavljaju se mnoga pitanja o smislu onoga čime se bavimo: „Da li sam na pravom mestu? Sa pravom osobom? Dokle smo stigli sa onim što smo želeli od života?”
42 – 49 Novi krug – volja. Posle perioda preispitivanja ponovo se ulazi u aktivniji odnos sa životom. Često se započinju novi projekti, seli se itd.
49 – 56 Osećanja – često period povlačenja u sebe.
56 – 63 Razum – preispitivanje života.